Glazba

Autorske skladbe

Četiri plesa za gitaru
Rodrigo u Zagori; Zvona sv. Duje; Pjesma i ples; Epilog

Hrvatska je mala zemlja bogate kulturne tradicije. Njezina dalmatinska obala geografski, povijesno i kulturno pripada mediteranskoj Europi. Njen panonski dio na isti način pripada Srednjoj Europi.

Po svojoj izvornosti i raznolikosti hrvatski folklor spada među najosebujnije u svijetu. Rijetko gdje se može na tako malom prostoru naći toliko razlika. One su proistekle iz migracija naroda, te iz prožimanja s utjecajima iz susjednih zona i iz renomiranih svjetskih dosega (gregorijanski koral je u potki četveroglasnoga pučkog pjevanja uz dalmatinsku obalu).

Čagalj se u kompozicijama koristio hrvatskim folklornim temama. Skladbe geografski slijede autorov životni put: Rodrigo u Zagori predstavlja kršno dalmatinsko zaleđe. Tu skladatelj kao temu koristi gangu – kratki i duhoviti napjev u rimovanome deseteračkom distihu koji, satiričkim prizvukom ili zajedljivim obratom ismijava društvene pojave i međuljudske odnose. Pjeva se dvoglasno, a glasovi se često sudaraju u oporom intervalu sekunde. Isti je interval rado koristio i Joaquín Rodrigo, pa je to simboličan posjet španjolskoga skladatelja Čagljevu dinarskome rodnom kraju, tek pedesetak kilometara od mediteranskoga grada Splita i katedrale sv. Duje, njegova sveca zaštitnika, unutar zidina palače rimskoga cara Dioklecijana.

Zvona sv. Duje prožeta su temama iz elegantnih Splitskih plesova, gradske glazbe koju dalmatinska naselja dijele s mediteranskim susjedima. Pjesma i ples vode nas na sjever Hrvatske, koristeći motive iz Međimurja, specifične po svojoj pentatoničkoj strukturi i melankoličnu ozračju, a između njih se u podrugljivu tonu potkradaju veseli napjev iz Zagorja i popularna šansona iz Zagreba, tipične srednjoevropske metropole, gdje autor živi i djeluje.

Zavšni Epilog kroz novu međimursku pjesmu povezuje motive iz predhodnih stavaka i zaokružuje ovu životnu glazbenu priču.